Siromašno koncertno ljeto

Koncertni program jubilarnog 60. splitskog ljeta ponudio je deset glazbenih večeri neujednačene kvalitete, a i posjećenosti. Deset koncerata pokazalo je, kao i prethodnih godina, nedostatak elementarne koncepcije. Kao da su svrstani stihijski, bez uporišta u klasičnom recitalu kakva smo u Splitu zaista željni. Sve izraženija estradizacija tzv. ozbiljne glazbe udaljava samu manifestaciju od iskonske zadaće – umjetničkog izričaja. Ljetni đir tako ulazi u pore Splitskoga ljeta, uništava mu dušu ne hajeći za slavnu tradiciju koja je grad Split desetljećima usmjeravala kulturnom vrhu države, a nerijetko ga i doticala. Nedopustivi populizam ostvario se više nego ležernim pripovijedanjem publici o skladbama na programu, a njegovali su ga osobito pijanist Kemal Gekić i violinist Stefan Milenković. Riječ je o vrsnim glazbenicima, pa začuđuje ovakav pristup. Uz to, Gekić osobito rado svira transkripcije i obrade, na njima gradi gotovo sve svoje splitske nastupe posljednjih godina. U sjećanju s njegova koncerta svakako će ostati majstorska izvedba skladbi Rahmanjinova. Zaista šteta što je visoki umjetnički doseg tog najljepšeg dijela večeri potpuno urušio trećim dodatkom – Runjićevom pjesmom Galeb i ja uz poziv publici da mu se pjevanjem pridruži („Morat ćete mi pomoći“). A Milenković je potpuno uronio u „lakšu“ glazbu – koncert Tango compas ostvaren s odabranim glazbenicima već naslovom dovoljno govori.

Nagrađeni violinist Marco Graziani i dirigent Berislav Skenderović

Nagradu Judita za najviše glazbeno ostvarenje zaslužio je violinist Marco Graziani, solist u Koncertu za violinu i orkestar u D-duru P. I. Čajkovskog. Sjajno ga je interpretirao uz Vojvođanski simfonijski orkestar kojim je ravnao Berislav Skenderović. Bio je to koncert koji je osvojio radošću muziciranja mladog i velikog, a predano pripremljenog ansambla. Klasični simfonijski nastup već dugo u Splitu nismo čuli, pa je ova večer dodatno dobila na značenju. Wagnerova uvertira operi Tannhäuser i prekrasno izvedena Dvořákova Osma simfonija uokvirile su središnju točku, a sa spomenutim koncertom zablistao je mladi violinist Graziani i pobrao ovacije nažalost malobrojnih slušatelja. Oduševio nas je ozbiljnim, jednostavnim i duboko poniznim nastupom. Koncert je, zbog lošeg vremena, premješten u zgradu kazališta, a zatvoreni je prostor sačuvao sve vrijednosti izvedbe mladog solista i odličnog orkestra.

Izvrstan nastup podario nam je ansambl Cantus s dirigentom Berislavom Šipušem i sjajnim solistima – mezzosopranisticom Martinom Gojčeta Silić i violinistom Marinom Marasom. Vrlo dojmljiv bio je i koncert kvarteta Papandopulo – vrsni saksofonisti iskazali su osobito glazbeno umijeće, a nije nedostajalo ni mladenačkoga šarma. Vrijedi istaknuti i humanitarni koncert za žrtve poplava u Slavoniji – vrlo spremnim zborom HRT-a ravnao je Tonči Bilić. Splitsko je ljeto zaključio nastup Zagrebačke filharmonije pod vodstvom Dmitrija Kitajenka – bogati simfonijski zvuk impresivno je predstavio velika djela Rimski Korsakova, Čajkovskog i Ravela.

Držimo naročito nedopustivim uvrštavanje tzv. Ponoćnih koncerata kantautora (Marijan Ban i Diktatori, Tedi Spalato, Pavel i Libar) u Splitsko ljeto – tu zamisao Turističke zajednice grada Splita poduprli su Hrvatsko društvo skladatelja i ZAMP. Nevjerojatno!

Loša, a nažalost već gotovo uobičajena praksa nastup je pojedinih glazbenika na Splitskom ljetu kao dijelu jadranske turneje. Oni obilaze „naša mala mista“ na obali i otocima (apsolutno je pohvalno da se ondje nude mještanima i gostima kulturni sadržaji), pa „svrate“ i na splitsku kulturnu priredbu. A ona bi trebala njegovati ekskluzivnost – zagovaramo svakako, u tom smislu, suradnju s elitnim manifestacijama u Osoru, Zadru i Dubrovniku.

Kvalitetom je, dakle, Splitsko koncertno ljeto bilo siromašno. Kad tomu dodamo oskudan operni repertoar (premijerna Aida na Peristilu s trima se izvedbama zbila u prvom tjednu i Ero s onoga svijeta u kazalištu, što je ponavljanje viđenog u sezoni), glazbenim smo prinosom vrlo nezadovoljni.

Što se izbora ljetnih koncertnih prostora tiče, najviše je koncerata priređeno u Meštrovićevu Kaštilcu, lijepom i ugodnom, dovoljno udaljenu od gradske vreve. Uključeni su i sakralni prostori: klaustar Sv. Frane, crkva Gospe od Zdravlja i katedrala Sv. Dujam – to bi trebalo njegovati i ubuduće. Šteta što nije korišten atrij Galerije umjetnina, pokazao se primjerenim koncertnim prostorom prošlih godina. Kišne večeri bile su razlog premještanja koncerata u kazalište, to je datost na koju ne možemo utjecati. Ali mnogo je toga u našoj moći – dužni smo vratiti glazbeno Splitsko ljeto na umjetnički kolosijek, jer samo će tako imati budućnost.